Prema novinskoj agenciji Tasnim, Saudijska Arabija je sve više podržavala sudansku vojsku u sukobu u Sudanu, koji je započeo u aprilu 2023. godine između Sudanskih oružanih snaga koje predvodi Abdel Fattah al-Burhan i Snaga za brzo reagovanje koje predvodi Mohammed Hamdan Daqlo (Hamidati). Ova podrška, koja uključuje finansijsku, diplomatsku i moguće logističku pomoć (iako Saudijska Arabija to službeno poriče), ukorijenjena je u kombinaciji strateških interesa, historijskih veza i regionalnih rivalstava.
1. Snažne historijske i lične veze s al-Burhanom i vojskom
Saudijska Arabija je uspostavila bliske veze s al-Burhanom od pada Omara al-Bashira 2019. godine. Kao šef Sudanskog vijeća za suverenitet, Burhan predstavlja tradicionalne državne strukture Sudana, koje Saudijska Arabija smatra legitimnim. Nasuprot tome, Snage za brzo reagovanje imaju korijene u miliciji "Janjaweed" u Darfuru i podržavaju ih UAE, koji su gurali Saudijsku Arabiju prema vojsci.
U martu 2025. godine, Burhan je posjetio Saudijsku Arabiju na svom prvom putovanju u inostranstvo od ponovnog zauzimanja Khartuma, hvaleći podršku Rijada "jedinstvu Sudana i borbi protiv milicija". Politički posmatrači posjetu vide kao simbol dubokih veza između dvije zemlje.
2. Konkurencija sa UAE i sprečavanje njihovog uticaja
Sudanski sukob postao je posrednički rat između Saudijske Arabije i UAE. UAE pružaju Snagama za brzo reagovanje finansijsku podršku, oružje, pa čak i regrutovanje plaćenika (preko emiratskih kompanija) kako bi proširile svoj uticaj u Africi i Crvenom moru, posebno u sudanskim rudnicima zlata i lukama. Saudijska Arabija, nekada saveznik UAE, sada podržava sudansku vojsku kako bi se suprotstavila ovom uticaju.
Ovo rivalstvo se intenziviralo od rata u Jemenu (2015.), gdje su obje zemlje koristile sudanske snage (uključujući Snage za brzo reagovanje), ali Saudijska Arabija sada preferira vojsku kao strateškog partnera za obuzdavanje Snaga za brzo reagovanje. Saudijska Arabija je navodno formirala saveze s Egiptom i Eritrejom kako bi podržala vojsku.
3. Održavanje regionalne stabilnosti i sigurnosti, posebno u Crvenom moru
Sudan je strateški most između zapadne Azije i Afrike, a njegova stabilnost je od vitalnog značaja za Saudijsku Arabiju. Nestabilnost u Sudanu mogla bi dovesti do izbjegličke krize, trgovine oružjem i prijetnje sigurnosti Crvenog mora (ključne rute za izvoz saudijske nafte). Saudijska Arabija podržava vojsku zemlje i ujedinjenu vladu kako bi spriječila raspad Sudana, jer milicije Snaga za brzo reagovanje mogu biti sklone federalizmu ili separatizmu (kao što je formiranje "vlade mira i jedinstva" u Darfuru).
Kao dio svoje "Vizije 2030", Saudijska Arabija smatra Sudan ključnim za investicije u poljoprivredu i hranu (za sigurnost hrane), a njegova podrška vojsci osigurava te interese.
4. Diplomatska uloga i napori regionalnog liderstva
Saudijska Arabija se predstavila kao posrednik za mir u Sudanu. Domaćinstvo pregovora u Džedi (uz podršku SAD-a) 2023. godine, evakuacija hiljada stranaca iz sudanske luke i pružanje humanitarne pomoći dio su strategije Rijada u tom pogledu.
Međutim, ova diplomatska uloga se postepeno pretvorila u direktnu podršku vojsci zemlje, jer Saudijska Arabija pobjedu Snaga za brzo reagovanje vidi kao prijetnju svom utjecaju, stav koji je u skladu s podrškom Egipta vojsci zemlje, što jača Saudijsku Arabiju u antiemiračkoj koaliciji.
5. Prošla vojna i ekonomska saradnja
Prema neslužbenim izvještajima, Sudan je poslao više od 10.000 vojnika koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom u ratu u Jemenu, saradnja koja je Saudijsku Arabiju učinila lojalnijom vojsci. Zauzvrat, Snage za brzo reagovanje iskoristile su ovo partnerstvo za generiranje prihoda (najmanje 3 milijarde dolara) i jačanje odnosa s UAE.
Saudijska Arabija je također podržala sudansku ekonomiju nakon secesije Južnog Sudana (2011.) putem kredita, što sudansku vojsku čini ekonomskim partnerom zemlje.
Saudijska podrška Sudanskom suverenom vijeću čini se neophodnom ne samo za održavanje ravnoteže snaga protiv UAE, već i za osiguranje dugoročnih sigurnosnih, ekonomskih i diplomatskih interesa. Međutim, ove intervencije su produžile rat i pogoršale humanitarnu krizu (s više od 10 miliona raseljenih i rizikom od gladi). Posrednički napori poput grupe "Quad" (SAD, Egipat, Saudijska Arabija i UAE) također su do sada propali u ovom smjeru, jer obje strane traže vojnu pobjedu kako bi imale prednost za pregovaračkim stolom.
Your Comment